Uz obrazovanje sve je mnogo lakše

Na dalje obrazovanje sportista, osim njihove volje za usavršavanjem, utiče porodica, okruženje, a veliku ulogu imaju i treneri. Vladimir Gojković, trofejni selektor vatrepolo reprezentacije Crne Gore i trener Jadrana, to svojim igračima pokazuje i na ličnom primeru. Posle završenih osnovnih studija u rodnom Herceg Novom, nastavio je uspešno master na Visokoj školi modernog Bizisa MBS i otkriva zašto je obrazovanje bitno za sportiste:

• Za svakoga škola treba da bude veoma važna, pogotovo za mlade sportiste jer u tim godinama niko ne može sa sigurnošću da tvrdi za nekoga da ce postati dobar igrač i da će moći da se obezbjedi kroz sport. Tako da školu ne treba zapostavljati nikada. Pogotovo danas kada često profesori izlaze u susret sportistima  i daju mogućnost da se to uklopi.

Kakva su Vam očekivanja od naredne godine, da li već imate neke zacrtane ciljeve?

• Uglavnom su svi ciljevi vezani za vaterpolo ( sport je takav da je neophodno da svakim danom želite da uradite nešto više) naravno pored porodice koja je na prvom mjestu.

Postoji li recept za dobru  atmosferu u timu ? Vi ste igračima i trener, i prijatelj, ali i otac i majka, i brat i sestra, tetka, teča… Šta ste od svega navedenog najviše?

• Potrebno je napraviti granicu koja se ne prelazi. Na bezenu se znaju pravila i potrebno je da se svi njih pridržavaju. Van bazena sam im na usluzi svo vrijeme i spreman sam da im pomognem u svakoj mogućoj situaciji.

Kako vaterpolo da privuče decu da se bave vaterpolom?

• Dobri rezultati nacionalnih selekcija su najveći magnet koji privlači djecu na bazene. Takođe neophodan je dobar marketing svakog kluba jer postoji veliki broj sportova koji pokusavaju da privuku djecu kod sebe.

Kakva je, po vama, budućnost crnogorskog  klupskog vaterpola?

• U ovom momentu ima dosta problema u Crnogorskom vaterpolu ali ja iskreno vjerujem ako svi pristupimo obavezama na pravi način da vrlo brzo možemo opet da budemo u Svjetskom vrhu.

Cela nacija je uvek uz vaterpolo reprezentaciju. Naravno da su konstantni uspesi značajno doprineli tome, ali, da li je na to, možda uticalo i to što nema nijednog otkaza igrača reprezentaciji?

• Mislim da je igranje za reprezentaciju nešto posebno, tako da je svako sam od sebe motivisan da nastupa, da na taj način bude učesnik velikih takmičenja ( Olimpiske igre, Svjetsko prvenstvo, Evropsko prvenstvo) i da se tamo nadmeće sa najboljima.

Kakav je Vlada Gojković kad pobeđuje, a kakav kad gubi?

• Vjerovatno kao i svaki sportista, nije lako kad se gubi ali isto tako osjećaj pobjede je svaki put toliko dobar kao da je prvi put. Sport je nevjerovatan, malo sta može da te šeta, od stanja blagostanja pa do očaja, na način na koji se to dešava u sportu.

Kada je vaš tim najbolje funkcionisao? Koja je to najbolja utakmica reprezentacije otkako ste selektor?

• Najbolje utakmice su četvrtfinale Evropskog prvenstva u Beogradu protiv reprezentacije Italije, polufinale istog takmičenja protiv reprezentacije Mađarske i četvrtfinale Olimpiskih igara protiv reprezentacije Mađarske.

Ko je po vama najbolji trener (iz drugih sportova)? Imate li nekog „favorita“?

• U fudbalu sam veliki fan Žozea Murinja.Takodje ima veliki broj trenera iz drugih sportova koje neizmjerno cjenim i pokušavam po nešto da naučim prateći njihov rad.

Da li je Vlada Gojković srećan i ispunjen?

• Jeste.

Možete li sebe da zamislite u ulozi trenera neke druge reprezentacije?

• U trenerskom poslu se nikada ne zna šta nosi vrijeme. Svakako da je za mene veliko zadovoljstvo što sam selektor reprezentacije svoje zemlje, reprezentacije za koju sam već igrao toliko godina i sa te strane mislim da sam dobio veliku priliku i čast.

Osvajali ste medalje sa SR Jugoslavijom, pa sa Srbijom i Crnom Gorom, i na kraju sa Crnom Gorom kao samostalnom državom. Kada biste morali da izdvojite onu najverdniju, ne po sjaju, nego po onome koliko je najbliža vašem srcu, koja bi to medalja bila?

• To su dva Evropska prvenstva:
  Moje prvo veliko takmičenje sa reprezentacijom Srbije i Crne Gore je bilo Evropsko prvenstvo u Kranju 2003 godine i tada smo osvojili zlatnu medalju u nevjerovatnom finalu protiv reprezentacije Hrvatske i 2008 godine moje prvo veliko takmičenje sa reprezentacijom Crne Gore, takođe smo osvojili zlatnu medalju pobjedivši u finalu reprezentaciju Srbije. Tada sam se čudno osjećao jer smo ipak u finalu pobjedili velike prijatelje uz koje sam godinama stasavao.

Šta za vas znače ta odličja koja ste osvojili? Gde ih čuvate, kakav odnos imate generalno prema priznanjima?

• Ni sam ne znam gdje mi stoje sve medalje i ne pridajem tome neku važnost. Vjerovatno kako vrijeme bude odmicalo će mi sve vise značiti. U sportu treba uvijek sebi postavljati nove ciljeve.